Sa dolaskom epidemije vršnjačko nasilje nije iščezlo, već se izmestilo na internet

Početak epidemije Kovida 19 u mnogome je promenio svakodnevicu stanovništva, kako na privatnom planu, tako i u profesionalnom svetu. Na trenutak se činilo da je svet stao, dok je istovremeno postajalo sve jasnije da se čovečanstvo suočava sa katastrofom enormnih razmera. Zahvaljujući savremenim vidovima digitalne komunikacije i naprednoj tehnologiji, u mnogim oblastima, u kojima je to bilo moguće, u kratkom roku su ponovo uspostavljeni uslovi za nastavak funkcionisanja svakodnevnih aktivnosti stanovništva – pa su tako, u najvećoj meri, radnici i đaci osnovnih i srednjih škola, kao i studenti, preko noći postali deo digitalne interaktivne sfere.
Interenet kao nepresušni izvor zabave i informacija
Internet i društvene mreže kroz godine su se pokazali kao odličan vid zabave, mesto na kome se održavaju kontakti sa porodicom i prijateljima iz udaljenijih krajeva, izvor mnogih sadržaja edukativnog karaktera, dok u poslednjoj deceniji, usled sve naprednijih algoritama i opcija za ciljano i precizno targetiranje publike internet preuzima primat i u oblasti informisanja, oglašavanja i elektronske kupovine.
Suočeni sa situacijom u kojoj je trebalo brzo, ali efikasno reagovati, internet i moderne tehnologije pokazale su svoj pun potencijal i opravdale svoju korisnost, te za vrlo kratko vreme zamenile učionice, kancelarije, sale za sastanke i konferencije na globalnom nivou. Svakako treba napomenuti da su i pre izbijanja pandemije postojale kompanije koje su se u svom poslovanju u velikoj meri ili kompletno oslanjale na internet i moderne tehnologije, dok se u smislu edukacije upotreba interneta i tehnologije u obliku u kojem se danas koristi retko mogla videti u tradicionalnom obrazovanju. Izuzeci su onlajn kursevi usavršavanja iz raznih oblasti, kao i slušanje nastave na daljinu na nekim privatnim univerzitetima.

foto: unsplash.com
I vršnjačko nasilje pronašlo put do digitalnog sveta
Sa druge strane, sve masovnija upotreba interneta i društvenih mreža iznedrila je pojave i ponašanja među različitim generacijama koja se mogu dovesti u vezu sa narušavanjem mentalnog zdravlja koje je u uzročno posledičnom-odnosu sa sve učestalijom pojavom nasilnog ponašanja, u realnoj i virtualnoj stvarnosti. Kako su potvrdili radnici i stručni saradnici u obrazovnom sistemu, u periodu dok se sva nastava odvijala na daljinu, pa i kada se radilo po kombinovanom modelu, škole su beležile manji broj slučajeva vršnjačkog nasilja. Reč je, svakako, o vidovima fizičkog i verbalnog nasilja koje se odvija neposrednim kontaktom, a stručnjaci upravo zbog znatno manjeg vremena koje su učenici provodili zajedno objašnjavaju kao jedan od mogućih uzoraka nižeg broja slučajeva nasilja u školama.

foto: unsplash.com
Sa druge strane, kao još jedan mogući uzrok navode da se tokom perioda pandemije vršila detaljnija kontrola učenika pri ulasku u škole, te nadzor za vreme velikih odmora i slobodnih aktivnosti. Međutim, ono što napominju, jeste da međuvršnjačko nasilje u ovom periodu nije iščezlo, već se i ono premestilo u digitalnu sferu. Svakako treba istaći da digitalno nasilje nije nova pojava, već je postojalo i išlo u korak sa razvojem društvenih mreža i aplikacija prijemčivih mladima, pa su u skaldu sa tim i stručnjaci vremenom uočavali i definisali nove vidove nasilja.
Kada uzmemo u obzir period zatvorenosti i desocijalizacije, za šta se pretpostavlja da je dodatno generisalo određene mentalne teškoće kod mladih tinejdžerskog i adolescentskog uzrasta, mladi su se prirodno okrenuli socijalizaciji na društvenim mrežama, koje su često nedovoljno regulisane, i tamo nastavili da upražnjavaju uobičajena ponašanja, kojim svesno ili nesvesno povređuju svoje vršnjake.
Društvene mreže generisale zabrinjavajuće obrasce ponašanja
S obzirom na to da današnja generacija mladih koji su u obrazovnom sistemu, kontakt sa digitalnim tehnologijama uspostavlja maltene od rođenja, ne čudi da su često u upotrebi i razumevanju istih napredniji od svojih roditelja i nastavnika, te se lakše i brže prilagođavaju novim aplikacijama i softverima koji se pojavljuju iz dana u dan. Upravo zbog toga nas ne iznenađuje podatak da su se od nastanka pandemije izazvane korona virusom učenici mnogo lakše prilagodili nastavi u „digitalnoj učionici“ u odnosu na njihove nastavnike koji su morali da savladavaju po nekoliko novih aplikacija i softvera sa kojima su tada imali prvi kontakt. Ipak, ne može ostati neprimećeno da je, ma koliko god moderna tehnologija na neki način spasla čitav obrazovni sistem u kriznoj situaciji u kojoj se taj sistem našao, uzrokovala i sve zabrinjavajuće obrasce ponašanja kod mladih te uticala na njihovo mentalno zdravlje.

foto: unsplash.com
Mladi su, kao individue sa još nedovoljno formiranim sopstvenim ličnostima, stavovima i često naivnim i neiskvarenim shvatanjima sveta koji ih okružuje – što je svojstveno njihovom uzrastu, posebno ranjiv deo populacije, te kao takvi izuzetno su podložni raznim vidovima manipulacije, koji su česti na mrežama u raznim oblicima – od nerealnih prikaza fizičkog izgleda na fotografijama, koje su često prošle kroz nekoliko programa za obradu, pa sve do poziva za učestvovanje u popularnim, a neretko i vrlo opasnim izazovima.
Stručnjaci, uzevši u obzir sve navedeno, prvenstveno uzrok vide u prevelikoj izloženosti društvenim mrežama na kojima se, kroz sadržaj koji plasiraju popularni „influenseri“ neretko prikazuje nerealna slika svakodnevice, koja kod mladih može da uslovi nezadovoljstvo sopstvenim životom, izgledom, materijalnim stanjem, stavarnje anksioznosti usled prevelikog jaza između želja i realnih mogućnosti, pritisak za postizanjem savršenstva, strahove od neprihvaćenosti u društvenim krugovima i mnoge druge pojave.
Kako vi provodite svoje vreme na interenetu? Da li ste primetili neke od pojava koje smo pomenuli u tekstu? Ukoliko ste prepoznali neku od ovih pojava, ali i ukoliko niste sasvim sigurni – u nekom od narednih tekstova detaljnije ćemo se njima pozabaviti uz pomoć stručnih saradnika, gde ćeš imati priliku da se bolje informišeš o svemu što smo do sad pisali.
Projekat “Digitalna psihoterapija” sufinansiran je iz budžeta Ministarstva za kulturu i informisanje. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove sufinansijera.